|
Nikada nismo bili spremni reći zbogom,
Tebi koju volimo toliko jako.
Da je bilo kako smo željeli draga,
Zauvijek bi ostala s nama.
Ali Bog svoje razloge ima,
I planove koje ne možemo znati.
A oni su uvijek za naše dobro
Makar se ne čine takvima.
Naše su ruke sada prazne,
A naša srca puna suza i tuge,
Jer smo voljeli svaki dan s tobom,
A sada su nam oni beskrajno prazni.
Ipak, kada bismo mogli raj vidjeti,
Znali bismo da si sretna ondje.
I nikada te ne bismo zvali natrag k nama,
Vidjevši koliku radost osjećaš.
I stoga prepustit ćemo te Božjoj volji,
I znaj, jednoga dana,
Držat ćemo te ponovno uz naša srca,
Kada dosegnemo rajska prostranstva.
|
